Digital Smile Design (DSD)

Prema nedavnom istraživanju, više od četvrtine ljudi se ne osjeća prijatno zbog smijeha ili zbog svojih zuba. Istraživanja su pokazala da 28 posto ljudi ne pokazuje svoj osmijeh kad se fotografiše  jer osjećaju da njihov vlastiti osmijeh nije prijatan. Štoviše, više od polovine ljudi, koji su morali izabrati što će se promijeniti, pokazali su svoj osmijeh kao prvi aspekt koji se mijenja kako bi se poboljšala njihova estetika.

U tom je kontekstu rođena i umetnuta metoda Digital Smile Design (DSD), koja se predlaže kao pomoć u poboljšanju i pojednostavljenju rada i komunikacije u području stomatologije.

Zapravo, da bi se dobili estetski rezultati u skladu s ispravnom biologijom i očekivanjima pacijenata, naknadno se mora istražiti putem upitnika i detaljnog intervjua, ali neki zahtjevi se svakako mogu bolje razumjeti kroz digitalni dizajn konačnog estetskog rezultata.

Čak i ako  savršeno razumijemo pacijentove estetske potrebe, sakupljene kroz intervju, ostaje problem prenošenja tih informacija i njihovog  oblikovanja i realizaciji konačnih proizvoda.  Digitalni radni tok omogućuje jasno razumijevanje aspekata koji su prečesto uslovljenii subjektivnim percepcijama.

DSD protokol ima za cilj ponuditi prednosti u različitim područjima:

Estetska analiza

Komunikacija sa pacijentom

Rad sa samim pacijentom

Edukacija samog pacijenta

DSD se predstavlja kao koristan instrument sa mnogim aspektima, može zapravo poboljšati fazu dijagnoze, olakšati  planiranje terapije , olakšati davanje plana liječenja i olakšati komunikaciju s pacijentom i suradnicima, što dovodi do povećanja predvidljivosti liječenja. Napori potrebni za obezbjeđivanje i iskorištavanje DSD tehnologije nagrađeni su u toku same terapije jer njene faze postaju logičnije i jednostavnije, što rezultira manjim gubitkom vremena, materijala i novca. Nakon precizne digitalne studije i izrade odgovarajućeg digitalnog modela budeće nadoknade, dolazi vrijeme , da se sam digitalni dizajn pretoći u adekvatan gradivni materijal. Tako tehničar može nastaviti s razvojem preciznog buduće rada u vosku – wox up , ili da uradi model buduće rada na materijela za provizorne – privremene radove PMMA. Sljedeći korak, važan za procjenu preciznosti DSD protokola, je model koji se testira u pacijentovim ustima. Taj model je izrađen prema podacima dobijenim u razgovoru (interviju) sa pacijentom prema njegovim subjektivnim željama , kreiraran digitalno zavisno od realnih uslova u ustima dotičnog pacijenta , prema normativima i pravilima struke da bi se mimo estetskih zahtjeva pacijenta ujedno obezbjedila i pravilna i adekvatna funkcije žvačnog sistema. Privremene navlake su zahvaljujući CAD CAM strojevima u prilici da budu proizvedeni u najkraćem mogućem roku od vrlo rezilijentnih materijala koji mogu da podnesu čak i višemjesečno opterećenje zvakanja. Ovakvi radovi pacijentu omogućavaju skoro trenutno saniranje osjećaja neugodnosti nakon započete terapije uzrokovane samim radom na zubima – brušenjem.  Nakon probe privremenih radova u ustima pacijenta , slijedi niz proba koja nam ukazuju da li rad je potrebno modificirati i da li je postignuta adekvantna funkcionalna i estetska cijelina. Tek rezultati postanu zadovoljavajući može se pristupiti izrada denifitivnog rada.